Je li moguće kupiti sreću novcem?

Volimo vjerovati da sreća nije na prodaju, no novo istraživanje je pokazalo da ipak postoji veza prihoda i našeg duševnog blagostanja

Prema vrlo raširenoj pučkoj mudrosti, sreća se ne može kupiti, iako nam intuicija govori drukčije. Istraživanje iz 2010. donekle je potvrdilo tu izreku zaključkom da novac uvećava duševno blagostanje samo do određenog iznosa dohotka, a da sve iznad čarobne granice ne donosi promjene duševnog stanja. Međutim, istraživanje objavljeno u veljači ove godine, iznjedrilo je drugačiji rezultat i pokazalo da sreća nastavlja rasti i iznad te postavljene granice.

Psiholog Daniel Kahneman i ekonomist Angus Deaton, obojica nobelovci na polju ekonomije, 2010. su objavili da je 75 000 dolara (490 000 kn) limit američkog godišnjeg bruto dohotka iznad kojeg dodatni dohodak ne uvećava sreću.

Istraživači su postavili sudionicima dva pitanja. U prvom su pitanju tražili da im se odgovori na to kakva im je kvaliteta svakodnevnog života, koliko doživljavaju radosti, ljubavi, uzrujanosti, tuge i ljutnje, emocija koje čine život ugodnim ili neugodnim. U drugom su ih tražili da ocijene svoj cjelokupan dosadašnji život.

Plaća raste, sreća stagnira?

Prema očekivanju, sudionici su ocijenili svoj cjelokupni život to boljim što su više zarađivali, ali su iznenadili istraživače odgovorom o tekućoj, svakodnevnoj sreći. Njihova je sreća rasla samo do 75 000 dolara godišnje, dok plaća viša od toga nije uvećavala sreću. S druge strane, što je plaća bila niža, to su i svakodnevna sreća i zadovoljstvo cijelim životom bili slabije ocijenjeni.

Rezultati su se dopali onima koji ne zarađuju više od 75 000 dolara godišnje. Vjerojatno su pronašli utjehu u ideji da novac uvećava sreću samo dok ne osigura podmirivanje troškova i zadovoljavanje osnovnih potreba, dok višak zarade ne utječe osobito na raspoloženje. To bi značilo da ni multimilijarderi kao Jeff Bezos, Elon Musk i Bill Gates nisu puno sretniji od običnih građana unatoč fantastičnom bogatstvu. Međutim, mnogi nisu podlegli varljivim čarima neočekivanog otkrića istraživačkog dvojca jer su im opažanje i iskustvo govorili da “nešto ne štima”.

Bogatiji su ipak sretniji

Novo istraživanje donijelo je realističniji pogled na odnos dohotka i sreće. Matthew Killingsworth, profesor na Whartonovoj školi pri Pennsylvanijskom sveučilištu, proveo je istraživanje uz pomoć vlastite aplikacije Track Your Happiness, u prijevodu “prati svoju sreću”.

Zamolio je sudionike istraživanja da svakog mjeseca nekoliko puta, kada im stigne podsjetnik, upišu u aplikaciju kako se osjećaju. Sudjelovalo je 33 391 zaposlenih Amerikanaca, koji su unijeli u aplikaciju prosječno po 56 bilješki.

Istraživanje objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences djelomično se podudarilo s onim iz 2010., pokazavši da dnevna sreća i zadovoljstvo dosadašnjim životom rastu usporedno s dohotkom. No, za razliku od ranijeg istraživanja, ovo je otkrilo da svakodnevna sreća raste po jednakoj stopi i iznad limita dohotka koji je Killingsworth postavio na 80 000 dolara godišnje, uračunavajući inflaciju. “Viši dohoci imaju potencijal poboljšati svakodnevno duševno blagostanje, koje ne stagnira nakon što dohodak dosegne određenu granicu.”

Privlačna, ali neistinita ideja

Killingsworth vjeruje da je razlika u rezultatima prethodnog i njegovog istraživanja posljedica veličine uzorka i metodi prikupljanja podataka. “Vjerojatno imam najbolju bazu podataka o tome kako se ljudi osjećaju iz dana u dan”, rekao je online magazinu Motherboard, dodavši da mu je jasno zašto je istraživanje iz 2010. uhvatilo korijena u popularnoj psihologiji.

“Ima neke privlačnosti u zamisli da je moguće dosegnuti određen nivo dohotka i prestati se brinuti oko novca. No, čak i ako je točno moje otkriće da 75 000 dolara nije ključna granica za sreću, vjerojatno bi bilo vrijedno truda podići što više ljudi do nivoa osnovne financijske sigurnosti.”

Rasprave o odnosu novca i sreće nisu novijeg datuma. Hipoteze da novac ne donosi sreću, ili da je djelomično uvjetuje, razrađene su još u starom vijeku, samo što donedavna nisu bile podvrgnute znanstvenim istraživanjima. Starogrčkom filozofu Aristotelu iz 4. stoljeća pr. Krista dugujemo realističan pogled na ovu vjekovnu temu. Za razliku od svojih suvremenika stoika, koji su držali da je za dobar život dovoljna vrlina, Aristotel je znao da je potrebno još ponešto: prijateljstvo, sretne okolnosti i – novac. I to u priličnim količinama. Međutim, učitelj Aleksandra Velikog upozoravao je da ne valja posvetiti život lovu na novac. “Bogatstvo nije dobro kojemu težimo jer je ono korisno samo kao sredstvo za postizanje drugog cilja”, napisao je u Nikomahovoj etici. S tom mudrosti staroj 2350 godina zacijelo će se mnogi složiti.